Projekt «Tko je to u ogledalu?»

Nositelji projekta  

•	Udruga PET PLUS
•	Zavod za javno zdravstvo "Dr.Andrija Štampar", Služba za promociju zdravlja

Institucije koje podržavaju projekt  

•	Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje
•	Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
•	Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Ukratko o projektu

Projekt „Tko je to u ogledalu?“ je projekt prevencije ovisnosti o hrani - anoreksije, bulimije i nespecifičnom poremećaju prehrane – namijenjen učenicama srednjih škola grada Zagreba. Razredi uključeni u projekt sudjeluju u 10 radionica u nizu. Do sada je u projekt uključeno 500 srednjoškolki.

Škole koje su do sada sudjelovale u projektu (2009-2011): I gimnazija, VII gimnazija, IX gimnazija, X gimnazija, XVIII gimnazija, Klasična gimnazija, Gimnazija Lucijana Vranjanina, Gornjogradska gimnazija, Prva ekonomska škola, Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, Srednja ekonomska škola i Gimnazija Vrbovec.

RADIONICE „Tko je to u ogledalu?“- obrađuju sadržaje koji se tiču oblikovanja ženskog identiteta, stjecanja samopouzdanja, razbijanja medijskih stereotipa o ženskoj ljepoti, poboljšanja prehrambenih navika, razvijanja pozitivnog odnosa prema svome tijelu i dr.

TRIBINA - Udruga PET PLUS i Zavod za javno zdravstvo „Dr.Andrija Štampar“ održavaju redovitu javnu tribinu na kojoj gostuju vodeći stručnjaci za poremećaje prehrane i poznate javne osobe

Projekt je dobio pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH.

ISTRAŽIVANJE REZULTATA – pokazalo je visoku učinkovitost programa „Tko je to u ogledalu?“. Polaznice nakon sudjelovanja u radionicama imaju u statistički značajnoj mjeri više samopouzdanje, pridaju manje važnosti mršavosti za kvalitetan život te značajno manje upražnjavaju ponašanja rizična za razvoj poremećaja prehrane (samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa, držanje drastičnih dijeta, opsesivno vježbanje, svakodnevno vaganje).

Anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje - općenito
Kako je hrana neophodna za život, poremećaj prehrane teško je dijagnosticirati. Anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje dobili su pažnju javnosti u proteklih nekoliko desetljeća, čime su prestali biti „tajna bolest“ žena . Psihološki, ovisnost o hrani spojena je sa narušenim samopouzdanjem, gubitkom osjećaja sigurnosti i samokontrole, te sklonosti depresiji, promjenama raspoloženja i nesposobnosti podnošenja frustracije. Koliko je bolest uzela maha pokazuje i činjenica da u zapadnim europskim državama i SAD-u uz „Anonimne alkoholičare“ ili „Anonimne ovisnike o drogi“ postoje i „Anonimni ovisnici o hrani“ (Food Addict Annonymous).
Poremećen odnos prema hrani zahvaća pretežito žensku populaciju . Čak 20 % mladih žena u Velikoj Britaniji u dobi od 16 do 25 godina ima poremećen odnos prema hrani što se penje do 65% žena u dobi između 25 i 45 godina (stručnjaci smatraju da je statistika u Hrvatskoj podjednaka europskoj).
Poremećaji prehrane javljaju se u djetinjstvu ili adolescenciji - u Hrvatskoj 50% djevojka provodi dijetu, te 1 do 3 % djevojaka pati od anoreksije, dok 3 do 5 % djevojaka pati od bulimije. Šokira podatak da se dobna granica zaokupljenosti vlastitim izgledom spušta sve niže: u hrvatskim osnovnim školama 8% djevojčica starih jedanaest godina bilo je „ na dijeti“ . Najugroženiju populaciju predstavljaju djevojke velikih gradova u dobi od 14 do 17 godina.

Psihološki, u osoba koje pate od poremećenog odnosa prema hrani značajno je narušeno samopouzdanje . Bolest se shvaća kao pokušaj da se izbjegnu nagle i, za neke mlade osobe, prijeteće tjelesne promjene. Istovremeno, bijeg u ovisnost o hrani može se razumjeti i kao namjera da se negiraju preteški socijalni zahtjevi povezani s adolescencijom. Djevojke osjećaju da nisu dorasle zadacima koje im postavlja socijalna uloga u adolescenciji, psihoseksualni razvoj i zadaci koje im donosi odrastanje . Ključna je bojazan da će biti isuviše debele pa se tijelo doživljava kao rastući i prijeteći objekt koji se odbijanjem hrane treba zadržati pod kontrolom.
U drugom slučaju, djevojke pokušavaju prejedanjem suzbiti, za njih isuviše snažne, osjećaje nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti. Takve su djevojke sklone i samoozljeđivanju jer je fizička bol koju osjećaju bilo kod prejedanja ili samopovređivanja lakša od duševne boli.

Socijalni faktor u nastanku ovisnosti o hrani povezan je s kulturnim konceptom ljepote pri čemu je vitka linija često jedini ili barem nužan kriterij ljepote. U nametanju kulturnih stereotipa važnu ulogu igraju mediji koji djevojkama sugeriraju kako će s mršavim tijelom doći sve: i uspješna karijera, i ljubav, i poštovanje okoline, i unutarnja sreća. Današnje su djevojke bombardirane s porukama o mršavljenju, režimima prehrane, plastičnoj kirurgiji i vježbanju, što implicira stav da je žensko tijelo objekt, stvar, na kojoj treba raditi i usavršiti ga. Stvarna ženska tijela postala su gotovo nevidljiva u masovnim medijima, a već djevojčice interioriziraju kulturne stereotipe i sebe prosuđuju kroz standarde kozmetičke i modne industrije.

Simptomi anoreksije:

• gubitak tjelesne težine ispod 85% očekivane kilaže (indeks tjelesne mase jednak ili manji od 17.5);
• jaki strah od debljanja unatoč gubljenju kilograma;
• poremećen doživljaj vlastitog tijela – osoba se vidi debljom nego što zaista jest;
• potpuno izjednačavanje tjelesne težine i vlastite vrijednosti – ako sam mršava- vrijedim, ako sam debela- ne vrijedim;
• poricanje zdravstvenih posljedica i opasnosti vezanih uz pretjeranu mršavost;
• izostanak mjesečnice.

Simptomi bulimije:

• česti napadi prejedanja i uključuju konzumiranje velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju. Pri napadu prejedanja osoba gubi kontrolu nad uzimanjem hrane i osjeća kako se ne može zaustaviti u tome što jede i koliko pojede;
• postoje štetna ponašanja kojima se sprečava debljanje: samoizazvano povraćanje, upotreba laksativa, diuretika, klizmi, gladovanja ili pretjerano vježbanje;
• napadi prejedanja praćeni raznim oblicima „čišćenja“ javljaju se najmanje dva puta tjedno kroz tri mjeseca;
• osoba sebe procjenjuje kroz tjelesnu težinu i oblik tijela (vrijedim samo ako sam mršava);
• poremećaj se ne javlja isključivo za vrijeme epizoda anoreksije nervoze.

Simptomi kompulzivnog prejedanja:

• postoje epizode prejedanja;
• prejedanje je vezano uz tri ili više dolje navedenih fenomena:
• osoba jede brže nego normalno;
• osoba jede sve dok se ne javi osjećaj neugodne prepunjenosti;
• osoba jede velike količine hrane iako zapravo nema osjećaja fizičke gladi;
• osoba jede na osami zbog stida;
• osoba ima osjećaj gađenja prema sebi, te depresije i krivnje zbog jela;
• postoji patnja povezana s prejedanjem;
• prejedanje se javlja dva dana u tjednu u periodu od šest mjeseci;
• prejedanje nije povezano s redovitim „čišćenjima“ (povraćanje, laksativi i sl).

Slobodno kontaktiraj Udrugu PET PLUS ukoliko prepoznaješ sebe ili blisku osobu u navedenim simptomima. Udruga PET PLUS pruža usluge savjetovanja osobama u rizičnoj skupini za razvijanje poremećaja prehrane i oboljelima od poremećaja prehrane.
Javi se na: 01 4840 619; 01 4828 401 ili mailom na pet.plus@petplus.hr